Obveza uzdržavanja djece je zakonsko pravo i obveza roditelja određena Obiteljskim zakonom (NN 103/15).

Ukoliko roditelji žive odvojeno, a roditelj sa kojim dijete ne živi, ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, tada drugi roditelj može tužbom tražiti sud da sud presudom obveže roditelja obveznika uzdržavanja na plaćanje uzdržavanja djeteta.

Ukoliko postoji odluka/presuda kojom je roditelju određena obveza uzdržavanja za dijete, a isti ne doprinosi za uzdržavanje djeteta ili to čini neredovito ili u manjim iznosima od utvrđenog, tada drugi roditelj može kod nadležnog Općinskog suda prijedlogom zatražiti ovrhu  koja se može provesti na novčanim sredstvima, nekretninama i pokretninama  u vlasništvu ili suvlasništvu obveznika plaćanja uzdržavanja.

Sukladno čl. 7. st. 1. i 4. Zakona o privremenom uzdržavanju (NN br. 92/14) ako roditelj koji uzdržava dijete ne uspije u navedenim sudskim postupcima odnosno ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovom uzdržavanju u visini propisanoj Zakonom, ima pravo na privremeno uzdržavanje djeteta- djece ukoliko drugi roditelj ne ispunjava u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnog postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.

Pravo na privremeno uzdržavanje djeteta traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja, a najdulje do tri godine, a pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Zahtjev se podnosi mjesno nadležnom Centru za socijalnu skrb.

Centar će tražiti od obveznika uzdržavanja povrat isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja, te ako ne plati u roku od 8 dana od dostave rješenja, dostavit će se potrebna dokumentacija Općinskom državnom odvjetništvu koji zastupa RH, radi traženja povrata isplaćenih iznosa.